PDA

View Full Version : A new Mirjana Lucic article:Now Translated in English! Plus new part in CROAT!+ pics!


AaronJoyB
Jun 8th, 2006, 07:18 AM
EXCLUSIVLY FROM FLORIDA.....

..I AM STILL WAITING FOR AN APOLOGY FROM MY FATHER FOR ALL THE BEATINGS..


..At one time one of the most promising tennis players in the world,by birth from Makarska is talking first time for Croatian Media about her dramatic setcrbstances that surronded her escpape from Croatia 8 years ago with her mother,2 sisters and two brothers and she is reveling how happy she is today in her home in Bradenton.....


Huge wooden doors of her apartment on the second floor of the villa all colored in white,were opened by happy and smily Mirjana Lucic,Pink shirt with short sleeves and dark jeans stood put her skinny figure of the woman that is 182centimenars tall,and because of her dark complaction that she gets from beach in Florida her long hair is much lighter than the one we remember from 1998.when she left Croatia...In the world of profesional tennis at that time she was one of the most promising players,she was only 14 when she won junior US Open,and teamed up with Martina Hingis to win Australian Open Doubles,the same year with Bhupati she played finals of Mixed doubles and attention in the world tennis last time she got when she played Semi Finals of Wimbledon when she lost to famous Steffi Graf....

After that Mirjana dissapeard from the scene; with her mom Andelika (48),sisters Ana(28) Ivana (22) brothers Miro (20) and Ivan (18) from her father Marinko and ran away to America.For Craotian Media it looked like she died,no interviews,no statements,no new photographs. Today 24 year old Mirjana lives in Bradenton,a small town in Florida with her family.Her apartment is in world recognizable sports academy IMG's which is the biggest american firm for menagement, and who is Mirjana involved in in the court,she is talking first time after 8 years about her dramatic surcomstances when she left and the happenings that changed her career and lifes of her family forever.....

SINCE YOU LEFT 8 YEARS AGO FROM CROATIA YOU HAVENT TALKED TO CROATIAN MAGAZINES OR MEDIA.HOW COME YOU DECIDED TO SPEAK NOW?

-I finally wanted my story to be heard,so the people can find out a real story about the family of Mirjana Lucic. In the last 8 years there was a lot of bad things written about me,and many bad words were spoken to me. Even the last articles in Croatian Media were not true.How can somebody,who hasnt ask me for a statement can write that my mom my two sisters and my two brothers and myself will be kicked out from our home? That is only one example why i agreed to talk to Gloria,the magazine that my family reads everyday...

WHEN DID YOU ACTUALLY PLAY YOUR LAST TOURNAMENT....

----last year in Alabama,at the small chalanger. Organizators paid for my expenses and i lost in the first round which earned me about 600 dollars....But that didn't bring me down,upon my return I played tennis...and No I am NOT stopping tennis,All these years i am training at least 4 hours a day,and then i spent 2 hours in the gym,and the most importantthing in this sport is the fact that i am healthy,but that is not enoght i am missing the game,the matches a coach who will show me where i am wrong,since i broke off with IMG i am training with my brothers...

ITS CLEAR TO YOU THAT OUR READERS WANT TO KNOW WHY DID YOU LEAVE CROATIA....
----few days before we ran away to America,my father threatened that he will kill me and my mom. I know my father very well,i lived with him 16 and a half years,and its enough for me to know that when he sais something,he means it...When he told us that he will kill us,he wasn't kidding.because that will not be the first time that he harmed us and is using force on us...Since i know for myself he would beat my mom blood was all over,and later on he was doing the same to me.I survived such days,many people cant even imagine....

WHEN DID YOUR FATHER HIT YOU FIRST TIME AND WHY?

---when i was 5 and a half,i havent even started school yet,at the practice i lost training-match from a girl that is 5 years older that me and that made my father very mad.Later he beat me up at home and the blood from my nose went all over the walls.I was in shocked for days my kid brain couldn't understand why did daddy get so mad at me,when I didn't do nother bad,nothing at all... But that wasn't the only time,the beatings started to be there everyday.

DID YOU TRY TO DEFEND YOURSELF?

----few times i tried to put my hands on my head to protect my head,but that made him even more mad...With time i learned to put my head down and clench my teeth...I would just wait for it to end,The biggest part of my childhood i was with my father alone,6 months we would travel,so the beatings normally nobody saw.when my mom would be close she would defend me,and then both of us would get beaten up...

HOW DID YOUR FATHER BEHAVE TOWARDS YOUR BROTHER AND SISTERS

----Ana was beaten up few times,Ivana and brothers-never.....Even though we all played tennis i guess i was the only one beaten up coz he always said that I was the one with all the potential in the world.I think it was a matter of control coz through my succes he felt the power,i was never allowed to move a metar away from him,he never allowed me to go into the locker rooms....

WHAT WAS THE FAULT THAT YOUR MOM MADE,WHY WAS SHE BEATEN UP?

----my mom was taking care of our Restorans and our Grocery Stores,in Makarska.And she was the only one who never had any involvment in tennis.and yet she was beaten up on daily occasions. He would beat her up,coz in his opinion she would put the glass at the wrong spot at the table...For instance one Easter he beat her up so bad with no reason,and just before that we just got back from Church and then we were at the Ice cream place, When he beat her up in 1987 from all the hittings he broke her EYE,my mom was taken to emergently to belgrad for operations and she stayed there for two months,But the doctors were not able to save her eye,today my mom can see on only one eye,and has huge migranes. And I am sure that my mom will NEVER forget a Miscarrieg that happened in 79' when they lived in Germany and when he pushed her down the stairs....

WHY DIDNT YOUR MOTHER EVER CALLED HER PARENTS,POLICE,DIVORCE

---one time she ran away from him,but he draged her home,Her parents were mad and wanted them to divorce but soon they realized that they cant do nothing.My mom was forbiden to visit them,and they were never allowed to our house.She wasn't able to cal nobody my father was powerfull man,whenever we were in zagreb I played tennis with president Tudman and police wasn't involved when all of them drank coffeee with my dad on daily basis,many times we complained to my dad's family about how he beats up mom and me,and they would tell us,''its wont happen again we will tell him to stop''

WERE YOUR APPEALS EVER ANSWERED?

---no,Every parent sometimes hits the kid,but in my case was terrible. My father would beat me up for hours,sometimes with fists,sometimes with heavy Timberland shoes,one time he tried to throw me from the 4th floor of our family house in makarska,i saved myself only because i am strong.and i was holding the fence tight. The most times he would beat me on my head and for days I coudnt comb my hair.My head was one big bruise,the most painfull beating came when I was 14.when i was playing a tournament in Milano,at the practice i fell and doctors told me not to play because of the truma to the head,Upon our return to zagreb as soon as we opened the door to our apartment my father draged me to the bathroom and 40 minutes was beating me with the shoe,after that he slowely gave me money to go buy an ice cream...

HAVE YOU EVER CALLED NEIGHBOUR. TEACHER FRIEND TO HELP U?

I never complained coz i knew it would worsten the situation.i was ashamed to tell my friends and to doctor i never went. And my father knew very well to where to hit me and how to hide it,only once he hit me with his fists in my eye,and my whole eye was purple,and to protect himself day later at the practice he asked me ''why did i play with purple eye shadow again?''
unfortunatly i knew that everybody was scared of my father i ,learned that from early age.when father would start to beat up our mom,we would be locked in the room,but sometimes we would run to our neighbours house and stay there for 2 hourse so he can calm down. Our neighbours knew,family friends and family knew what was goin on in our house,but nobody wanted to get involved that was our family thing..

---at the wimbledon 98,he made me play and when i was weak from having ckicken pox,he started throwing raquets at me..and he told me ''this is nothing you will get the real thing when you get home'' when we arrived he started beating me,and my mom. i couldn't take it,i started yalling,and i cursed him out,I coudlnt allowe my self to watch anymore what he was doing to my mom and me,I told him we dont want to live with him anymore, I couldn't pretend anymore like we are the perfect family,,,I toook my mom's hand and took her away with me from the apartment.he didn't try to keep us,coz he believed that we will be back,coz we were in England with no pasport no friends,no money-which we couldn't take when we ran...

SO WHAT DID YOU DO?

--the moment we ran from our apartment i had Goran Ivanisevic's number,he was in London and was only person I knew,I was embarased to pull him into my family drama,but i could call goran or stay in the street.When Goran answered in tears i explained what happened .In 10 minutes he came to get us,and took us to house he was renting with his coach.We were there for 3 days.At that time i wasn't think about the escape,But I wanted something to finally change,for him to stop beating me and my mom..So the next day i called my family in Hercegovina,to calm my dad down.The family send Milan Lucic,dads nephew,he rented a spartment for us,and called us in hope he will make peace,with him came the granddaighter of president Franjo Tudman,we become friends when i was playing tennis with the president so she came to watch..

WAS THE PEACE SUSSESFULL...

--no,but despite that we stayed till the end coz i played finals of Mixed doubles,those few days my father didn't speak to us,no apology we couldn't only dream about apology...When we would accidentally stayed for a moment alone with him he would repeat;''you will pay when you get home,then you will see what i have prepared for you.I will kill you,and your mother there is no more help.'' I knew that the escape was the only solution,coz what i have done for my father was unforgiven,shame for him and the family..

HOW DID YOU ORGANIZE THE ESCAPE?

--like in the most dramatic thriler,Last day at wimbledon i called my older sister Ana,who with little sister,and my two brothers was in Makarska.We made a plan for them to be driven to Zagreb,where our family friend organize the apartment that we stay in,forgive me i cannot give you the name of the people.for their security...

DID YOUR FATHER THINK YOU WOULD DO THIS?

-NO,,coz in that case we wouldn't be sittng here today. He was sure that upon our return to Craotia we would go to our apartment in zagreb..

IS IT TRUE THAT AT THE AIRPORT MIROSLAV TUDMAN WAITED FOR YOU?

-yes but only because his daugther Ivana Tudman was with us,My dad told him to drive us to our apartment,but i started yalling NO No i wanted to go to Hotel Dubrovnik that was in the main square,but when we came to hotel our father went out of the car also,we started running towards the reception and asked for our own room,the receptionist knew me from before,thought i was jokin when i asked him for two rooms one on the first floor for me and mom and one for dad on the last floor,he started jokin with us, i told him sir its a matter of life and death.please....he gave us the keys,.i confused him. My mom and i were in one room on the first floor and my dad was on the last floor...

-DID YOU THINK AT ANY POINT THAT YOU ARE MAKIN A MISTAKE?

-i didn't have choice..My mom was broken,and i promise to myself at the wimbledon that i will never allowed my father to lay his hands on us. That Afternoon in the hotel was the longest in my life,we waited until 2 in the morning for my sisters and brothers,who were driven by our cousin.we were hugged up on the bed,praying for our father not to knock at our doors,we didn't eat,we didn't say a word being scared that our dad is outside of our door,From hotel we ran away on our toes,we saw our father around midnight from pur balcony goin to have a coffee in a cafe.when we were running we were looking all around us,so we dont see him.Next three weeks we spend in apartment of our friend ,we didn't go out.

WHY DID YOU CHOOSE TO GO TO AMERICA-?

from friends in USA we got visa for my mom and us,but i have to say that i tried to stay in my country,i tried to get protection from my dad.First person i Contacted was the president Franjo Tudman I thought if the most powerfull man in Croatia cant help me,than nobody will..i knew him personally as i played withhim tennis 3 times a week.His secretary didn't want to let me talk to him,she didn't want to connect me.So when Mr Tudman didn't answer on my phone calls,i knew i had to go away.until then the escape outside of croatia wasn't on my mind....

WHAT DID YOUR GRANDPARENTS THINK ABOUT THE ESCAPE?

- nothing,they couldn't think or say nothing coz they didn't know nothing,from the fear that our father will find out we couldn't tell them nothing,mom called them when we were in New York a month after tha escape.So almost a month they had to clue if we are dead or alive,now i know that we took 10 years away from their lifes,with them worrying about us. In the meanitime the media started writening about my secret desapearance coz i havent showed up for Fed Cup....

HOW DID THE EVACUATION AT THE AIRPORT LOOKED ANYBODY TRIED TO STOP U?

-to the plane we were taken by 6 ''strong men'' who were assigned to us by our friend in whose apartment we stayed it. We came with 2 cars,airport was full of people,we all looked down so somebody wouldn't recognize us,but peope started recognizing me and asked why am i not at the Fed Cup match...

WHAT DID YOUR SISTERS TOOK FROM YOUR HOUSE IN MAKARSKA.?

-only 15 photo albums with our photos and today those are our most preciouse possesions.When we boarded the plane for Frankfurt.the six of us had one sports bag from Wimbledon and 2 little bags...

WHAT DID YOU THINK ABOUT DURING THE FLIGHT?

--that we are the happiest people in the world,we were goin into the unknown,coz except me and Ana nobody was in america,but we knew it coudlnt get worst. Nothing could compare to the terror that we lived through each and every day in our house.At that time in the plane and even to this day nobody of 6 of isnt sorry that we left. Yea the truth is the roses arent blomming right now,but at least we dong have to hide and look at pur moms bloody face.And i dont have to fear that i will be beaten up for nothing..

WHO WAITED FOR YOU AT THE AIRPORT?

-people that i become close to when i played US Open,nobody from the tennis world,in new york we stayed 3 beautifull weeks,we stayed at the 2 room apartment in the hotel on Manhatan,and every moment we spent together,we tour the city ,bought some little things,and clothes we talked,we laughed alot.First morning in New York Ana Ivana and me,woke up before everybody and had croisants in the near by cafeteria and then we took the breakfast for our mom and two brothers in bed..

WERE YOU FINANCIALY OK?

-for the finals of Wimbledon i got check for about 20 K,with that money we came to america,even thoght my parents had a supermarkets and restoran in Makarska,my father was taking care of money,he of course stopped all of our credit cards,and close all of my accounts so i couldn't claim my money,I have no idea how much i had coz he had it all.

ON THE WIMBLEDON WEBISTE 1999 SAIS THAT TILL THEN U MADE 412k?

- i dont know if that is right,I know that from the money iearned i never bought nothing. Money for ice cream was given to me by my dad,to the cinema i was never allowed to go.Later i was getting the money from Fila and Prince,a the past three years my lawyer is taking care of all my bills.

WHAT WOULD YOU DO IF YOU FATHER CAME TO SEE YOU ,KNOCKS ON YOUR DOOR,COMES TO PRACTICE?

-i wouldn't like to even dream of that.I would call the police immidiately coz i am know that he is not coming in peace..

DID HE EVER CALL YOU IN THE PAST YEARS OR SEND YOU LETTERS?

-no.not only that he never called me,but he never cared for his other sons and daughters,All these years instead of cards and good wishes we got threats. We called him 4 years ago for his 61 birthday.

WHY?

--it was my idea ,its hard to explain and i dont think that people who havent been throught what i have been can understand me,.and my need to hear ''sorry'' from the person who made your life a hell...the time i called him,i needed that,.so i can keep on going forward...And even to this day i would need that so i can calm my soul.But my father in that conversation didn't show now even an ounce of sorry,no feelings. I was so excited my hands were shaking while i was caling his phone number,.i almost wasn't able to say my name,and he only said ''hey daughter where are you?'' as if we spoke a day before,as if nothing happend. And then he started to make fun of me,how i am on the bottom,that in Croatia i was a queen.and asked me what are we eating,what car we drive.hows it goin for us,all while evily laughing,. The conversation ended with his treats to what is he gonna do to me when i come to croatia,with brothers and sisters he talked for few minutes,with mom no,she never told us not to call him,but she alone didn't wanna talk to him,or see him...

WHEN WAS THE LAST TIME YOU SPOKE TO HIM?

-last year ,4 years in a row we called him for his birthday. this year we skipped because he kept on laying to people that i am begging him for forgivness and help which was untrue to we dont wanna call him..

ARE YOUR PARENTS STILL MARRIED?

--three years ago it was broken off,duo to separet lifes.Mom signed the papers before we ran away,but even to this day their properties are not divided,even thou everything we have in croatia house and apartments my parents earned together....

-PHYSICALY YOU HAVENT CHANGED,YOU STILL HAVE THE SAME HAIR?

-I love my long hair,and wouldn't cut it for nothing.Maybe outside i look the same,but inside i changed alot,I was always maturer than my friends,but sometimes i feel like i am a old grandma that caried heavy load on her back,I dont remember my puberty years,never had teenager tears to cry,change of attitude,my father has took away many many beautifull years fromme...

TODAY WHAT DO YOU FEEL TOWARDS YOUR FATHER?

-its hursh to say this,but when a kid sais that it doesn't matter if the parent is dead or alive, but that is how i feel,maybe i will cry when that day comes,but i wont miss him,and I will NEVER FORGIVE HIM...

WHAT DO YOU MIND THE MOST?

--for tha fact that he doesn't want to admit that he was a bad father and a bad husband,when we talked the first time since i ran away, i asked him ''why did we had to go though all of that stuf'' he replied to me that it had to be like that..'' No it didnt. Parents are here to give their kids protection.love,safe heaven,gentlness and understanding,.and not ruin their life,what hurts the most is tha fact that i will never hear that he is sorry,he just cant feel that..

in the next gloria,pleas read the Mirjana Lucic story part 2




http://www.gloria.com.hr/site/mainpages/detail3.php?active=sadrzaj&godina=2006&mjesec=lipanj&broj=596&link=596lucic.htm

CLICK...A LOT OF PICS!

EKSKLUZIVNO S FLORIDE: MIRJANA LUČIĆ

Još čekam da mi se tata ispriča za batine

Svojedobno jedna od najperspektivnijih tenisačica svijeta, rodom iz Makarske, prvi put za hrvatske medije govori o dramatičnim okolnostima pod kojima je prije osam godina s majkom, dvije sestre i dva brata napustila oca Marinka i Hrvatsku te otkriva koliko je danas sretna u svom američkom domu u Bradentonu


Razgovarala Dolores Tolić
Snimio Saša Burić
Copyright Gloria

Velika drvena vrata apartmana na drugom katu vile obojene u bijelo, otvorila nam je vedra i nasmijana Mirjana Lučić. Ružičasta majica kratkih rukava i tamne traperice isticale su vitku liniju djevojke visoke 182 cm, a zbog puti preplanule od sunca na plažama Floride njezina duga kosa doimala se svjetlijom od one kakvom je pamtimo iz 1998., kada je napustila Hrvatsku.
U svijetu profesionalnog tenisa tada je slovila za jednu od najperspektivnijih igračica. Jer bilo joj je samo četrnaest godina kad je osvojila juniorski US Open, a u paru s Martinom Hingis 1998. pobijedila je na Australian Openu. Iste godine s Maheshom Bhupathijem igrala je u finalu mješovitih parova u Wimbledonu, a pozornost u svjetskom tenisu posljednji je put privukla 1999. igrajući u polufinalu Wimbledona, kada je izgubila od slavne Steffi Graf.
Potom je Mirjana nestala sa scene: s mamom Anđelkom (48), sestrama Anom (28) i Ivanom (22) te braćom Mirom (20) i Ivanom (18) od oca Marinka pobjegla je u Ameriku. Za hrvatske medije kao da je umrla: ni intervjua, ni izjava, ni novih fotografija. Danas dvadesetčetverogodišnja Mirjana s obitelji živi u gradiću Bradentonu na Floridi. Njezin se stan nalazi u sklopu svjetski poznate sportske Akademije IMG-a, najveće američke tvrtke za menadžment, s kojom Mirjana vodi sudski spor, otkako su prije tri godine raskinuli ugovor o suradnji. Prvi put nakon osam godina šutnje Mirjana
otvoreno govori o dramatičnim okolnostima odlaska i događajima koji su joj zauvijek promijenili karijeru i život njezine obitelji.

Otkako ste prije osam godina otišli iz Hrvatske, niste dali nijedan intervju domaćim medijima. Kako to da ste sad ipak odlučili progovoriti?
- Htjela sam da se napokon čuje i moja priča, da se dozna prava istina o obitelji Mirjane Lučić. U posljednjih osam godina izrečeno je i napisano mnogo laži o meni. Čak ni ovi posljednji tekstovi u hrvatskim medijima nisu bili točni. Kako netko, a da me prije toga nije pitao za izjavu, može napisati da ćemo mama, moje dvije sestre, dva brata i ja uskoro biti izbačeni iz našeg američkog doma? To je samo jedan od takvih primjera zbog kojih sam pristala na razgovor za Gloriju, koju moja obitelj redovito čita.

Kako to da su američki novinari tek nedavno napravili priču o vama?
- Do intervjua za Daily News došlo je slučajno. Novinar me nazvao zbog Joea Giuliana, koji me trenirao kad sam 1999. igrala u polufinalu Wimbledona. Protiv njega se trenutačno vodi sudski spor jer ga je jedna mlada tenisačica optužila za seksualno uznemiravanje. Ja nisam imala takvih iskustava, i o Joeu mislim samo najbolje. Na kraju razgovora novinar me pitao što je sa mnom, uvjeren da sam se dobrovoljno povukla iz tenisa. Kad sam mu ukratko ispričala svoju priču - zašto sam stigla u Ameriku te zašto nemam novca za turnire i putovanja - odmah je dogovorio ekskluzivni razgovor. Nakon što je priča objavljena u Daily Newsu, dala sam i veliki intervju za središnji dnevnik jedne od najgledanijih televizija u Tampi, za NBC, te za dnevni list Tampa Tribune. Prije toga o mojim problemima s ocem Marinkom u Americi je znalo nekoliko ljudi iz IMG-a, Međunarodne menadžerske agencije, koja se brinula o mojoj karijeri.

Posljednjih tjedana u hrvatskom tisku dosta se pisalo o vašim navodnim dugovima prema IMG-u. O čemu je riječ?
- Kako se s IMG-om sporim od 2003., ne mogu mnogo govoriti o detaljima. No, istina je da ja od njih potražujem više od 10 milijuna dolara. Prema procjeni mog odvjetnika, toliko sam, naime, mogla zaraditi da sam nastavila igrati na turnirima. Kad smo 1998. potpisali četverogodišnji ugovor o suradnji, IMG mi je bio dužan osigurati sponzore od kojih se oni, na posljetku, i naplaćuju. No, nakon što mi je 2000. istekao ugovor s proizvođačem sportske opreme i odjeće Fila, IMG mi nije pronašao novog sponzora i tada su nastali problemi. Jedini razlog što trenutačno nisam na Roland Garrosu jest taj što nemam novca.

Kad ste, zapravo, odigrali svoj posljednji profesionalni meč?
- Prošle godine u Alabami, na malom turniru s nagradnim fondom od pedeset tisuća dolara, a organizatori su mi platili sve troškove. Kako sam izgubila već u prvom kolu, zaradila sam samo 600 dolara. No, to me nije pokolebalo da nastavim trenirati tenis. I ne, ne prestajem ga igrati. Svih ovih godina treniram najmanje četiri sata dnevno, još dva provedem u teretani i, što je najvažnije u ovom sportu, sasvim sam zdrava. Ali to nije dovoljno: nedostaju mi stalna igra, mečevi i trener koji će mi ukazati gdje griješim. Otkako sam s IMG-om raskinula ugovor, treniram s braćom.

Zašto sami u posljednje tri godine niste pokušali naći sponzora?
- Zato što je IMG jedna od najvećih američkih menadžerskih agencija i nitko im se zbog jedne tenisačice ne želi zamjeriti. Još 2000. sam osobno zvala u Hrvatsku sve tvrtke i privatne poduzetnike koje sam poznavala, razne ljude koji su nekada bili oko mene, čak sam kontaktirala i s Teniskim savezom Hrvatske. Neki su kratko, bez obrazloženja, rekli da mi ne mogu pomoći, većina mi nije odgovorila ni e-mailom, a jedino mi je gospođa Mladenka Grgić iz Euroherca u tom teškom razdoblju pomogla s pet tisuća dolara.

Jasno vam je da naše čitatelje najviše zanima zašto ste, zapravo, napustili Hrvatsku?
- Nekoliko dana prije nego što smo prebjegli u Ameriku, moj otac je zaprijetio da će ubiti mamu i mene. Dobro poznajem svog oca: živjela sam s njim šesnaest i pol godina, dovoljno da znam da kad nešto govori, misli ozbiljno. Kad je rekao da će nas ubiti, nije se šalio. Jer to mu ne bi bilo prvi put da primjenjuje silu. Otkada znam za sebe, premlaćivao je našu mamu do krvi, a kasnije je isto to radio i meni. Kakve sam sve dane proživjela, mnogi ljudi ne mogu ni zamisliti.

Kad vas je otac prvi put udario i zašto?
- Kad mi je bilo pet i pol godina. Još nisam ni u školu krenula. Na treningu sam izgubila meč od pet godina starije djevojčice i tatu je to silno razljutilo. Kasnije me kod kuće tako ispljuskao da je zid sav bio umrljan krvlju iz mog nosa. Danima sam bila u šoku: moj dječji mozak nije shvaćao zašto se tata tako naljutio na mene, kad nisam ništa loše napravila. Ali to nije bilo jedini put. Batine su postale učestale.

Jeste li se pokušali braniti, je li vam mama pritekla u pomoć?
- Nekoliko puta pokušala sam dići ruke da zaštitim glavu, ali to bi ga samo još više razjarilo. S vremenom sam naučila da pognem glavu i stisnem zube.
Samo bih čekala da prestane. Najveći dio djetinjstva provela sam sama s ocem: po šest mjeseci godišnje bili smo odsutni na treninzima ili turnirima, tako da ta batinanja često nitko nije ni vidio. Kad bi se mama zatekla u blizini, branila bi me, ali tad bismo obje primile batine.

A kako se otac ponašao prema vašoj braći i sestrama?
- Anu je istukao nekoliko puta, a Ivanu i braću nikada. Iako su svi oni kao mali trenirali tenis, valjda sam ja više bila na udaru jer je za mene uvijek govorio da mogu postati velika tenisačica. Mislim da je to kod njega bilo pitanje kontrole jer je kroz moje uspjehe osjetio moć. Nikamo se nisam mogla maknuti bez njega. Nije mi dopuštao ni da se tuširam s drugim djevojkama poslije treninga.

A u čemu je bila mamina krivnja, zašto je ona dobivala batine?
Mama je vodila naš dućan i restoran u Makarskoj, i premda ona jedina nije imala veze s tenisom, ipak je gotovo svaki dan dobivala batine. Ispljuskao bi je jer bi, prema njegovom mišljenju, čašu stavila na pogrešno mjesto na stolu. Za jedan Uskrs počeo ju je tući bez ikakva razloga, a malo prije toga svi smo zajedno bili na misi i potom sjedili u slastičarnici. Kad ju je 1987. premlatio, od siline udarca pukla joj je rožnica i hitno je prebačena u Beograd u bolnicu na operaciju. U bolnici je provela dva mjeseca, no liječnici joj nisu uspjeli spasiti oko. I dandanas zbog toga vidi smo na jedno oko i ima užasne migrene. Sigurna sam da mama nikad neće zaboraviti ni spontani pobačaj kad ju je 1979., dok su živjeli u Njemačkoj, bacio sa stuba.

Zašto se nije obratila za pomoć svojim roditeljima, policiji, ili zatražila razvod?
- Jednom je od njega pobjegla, ali ju je dovukao natrag. Njezini roditelji bili su ogorčeni i željeli su da se razvede, ali su ubrzo uvidjeli da ne mogu ništa napraviti. Mami je bilo zabranjeno da ih posjećuje, a njima, pak, da dolaze u našu kuću. Kome se mogla žaliti kad je moj otac bio veoma utjecajan i moćan čovjek: kad god smo bili u Zagrebu, ja sam s predsjednikom Franjom Tuđmanom igrala tenis. A policiju nije imalo smisla u to miješati kad je tata s većinom njih pio kavu. Mnogo puta žalili smo se tatinoj obitelji kako on tuče mene i mamu, a oni bi nam uvijek govorili: "Neće više, reći ćemo mu da prestane".

Jesu li njihovi apeli bili od koristi?
- Nisu. Svaki roditelj ponekad udari svoje dijete po turu, ali u mom slučaju bilo je strašno. Mene bi otac tukao satima. Ponekad šakama, a ponekad teškom Timberland cipelom. Jednom me pokušao baciti preko balkona naše obiteljske kuće u Makarskoj. Spasila sam se samo zato što sam jaka i čvrsto sam se držala za ogradu. Najviše me tukao po leđima i glavi tako da se danima nisam mogla češljati. Glava mi je bila jedna golema masnica. No, najviše su me zaboljele batine koje sam primila kao četrnaestogodišnjakinja, tijekom turnira u Milanu. Na jednom sam treningu nezgodno pala i liječnik mi je zbog ozljede glave zabranio da dalje igram. Vratili smo se u Zagreb, a čim smo prošli kroz vrata našeg stana na Sveticama, otac me gurnuo u kadu i četrdeset minuta mlatio cipelom. Poslije mi je mirno dao novac za sladoled.

Jeste li ikad pozvali u pomoć susjede, potužili se učiteljici, prijateljima iz škole, klupskom liječniku...
- Nikad se nisam potužila nikome jer sam znala da bi to samo pogoršalo situaciju. Bilo me stid povjeriti se prijateljicama ili učiteljici, a klupskom liječniku nikad nisam išla. Osim toga, moj otac je dobro znao kako i gdje me treba tući da se to ne primjeti. Samo me jednom udario šakom u oko kad sam imala desetak godina. I kad smo sutradan došli na trening, da bi sebe zaštitio, pred svima me pitao zašto sam se igrala ljubičastim sjenilom?! Na žalost, odmalena sam bila svjesna da se mog oca svi boje. Kad bi tata počeo tući mamu, ako nas ne bi zaključao u sobu, bježali smo susjedima, kod kojih bismo ostajali sat-dva dok se ne bi smirio. Dakako da su i naši susjedi, obiteljski prijatelji i rodbina znali što se događa u našoj kući, no nitko se nije usuđivao u to miješati. Bila je to - naša obiteljska stvar.

Pa ipak ste našli rješenje da to prekinete. Što je bila kap koja je prelila čašu?
- Bili su to dani koji su drastično promijenili moju budućnost i život moje majke, sestara i braće. U ljeto 1998. došla sam igrati turnir u Wimbledon. Kako sam prije toga imala vodene kozice i danima ležala s temperaturom, osjećala sam se slabo. Jedva sam stajala na nogama, no moj je otac inzistirao da igram. Počela sam trenirati sedam dana prije početka turnira, ali mi je na jednom treningu ponovno porasla temperatura. Izgubila sam trening-meč i otac je potpuno poludio. Već na terenu počeo je vikati na mene i gađati me reketom, a kad je trening završio, rekao je da me "ono pravo tek čeka". Čim smo došli u stan koji smo ondje unajmili, počeo me tući. Kako je s nama bila i mama, skočio je i na nju. Meni je pukao film! Počela sam urlati i svašta mu ružno govoriti, tako nešto nikad prije nisam napravila. Znate, moj je otac jako pazio kakvu ćemo sliku ostaviti pred drugima. Morali smo biti pristojni i nasmiješeni, iako smo svi patili gledajući što on mami radi svaki dan. Tada sam ocu rekla da više ne želimo živjeti s njim. Uhvatila sam mamu za ruku i povukla je za sobom iz stana. On nas nije ni pokušao zadržati jer je vjerovao da ćemo odmah dopuzati natrag s obzirom na to da smo bili u Engleskoj, bez prijatelja, bez putovnice i novca koji, naravno, nismo smjele uzeti kad smo odlazile.

Pa kako ste se onda snašle?
- U trenutku kad smo pobjegle iz stana kod sebe sam imala samo telefonski broj Gorana Ivaniševića. On je u Londonu bio jedini Hrvat kojeg sam znala. Bilo mi je neugodno uvlačiti ga u to, ali mogla sam ili nazvati njega, ili ostati na cesti. Kad mi se Goran javio, kroz suze sam mu objasnila što se dogodilo: za deset minuta došao je autom po nas i odvezao nas u kuću koju je unajmio sa svojim trenerom. U njoj smo ostale tri dana. U to vrijeme još nisam razmišljala o bijegu, ali htjela sam da se nešto napokon promijeni u očevom ponašanju, da prestane tući mene i mamu. Zato sam već sutradan nazvala očevu obitelj u Hercegovini, u nadi da će ga oni smiriti. Obitelj je već sutradan poslala Milana Lučića, tatinog nećaka, koji je u sportskom selu unajmio stan i pozvao nas, sve u nadi da će nas izmiriti. S njim je doputovala i Ivana Tuđman, unuka pokojnog predsjednika, s kojom smo se sprijateljili dok sam s njezinim djedom igrala tenis.

Je li mirenje uspjelo?
- Nije. Unatoč tome, svi smo zajedno dočekali kraj Wimbledona jer sam igrala finale mješovitih parova. Tih nekoliko dana otac nije uopće razgovarao s mamom i sa mnom. A o tome da nam se ispriča, mogle smo samo sanjati. Kad bismo slučajno ostali sami u sobi, samo je ponavljao: "Platit ćeš kad dođeš doma, tek ćeš onda vidjeti što sam ti spremio. Ubit ću i tebe i mater, nema vam više pomoći". Znala sam da je bijeg jedino rješenje. Jer ono što sam ja napravila, za mog je oca bilo - neoprostivo. Sramota za njega i cijelu obitelj!

Kako ste organizirali bijeg?
- Kao u najdramatičnijim trilerima. Zadnji dan u Wimbledonu nazvala sam stariju sestru Anu, koja je s mlađom sestrom Ivanom te braćom Mirom i Ivanom ostala u Makarskoj. Dogovorile smo se da u pratnji jednog rođaka tajno dođu po nas u Zagreb, gdje nam je, pak, obiteljski prijatelj osigurao stan. Shvatite me, ne mogu otkrivati imena ljudi koji su nam tada pomogli jer ih ne želim ugroziti.

Je li vaš otac slutio što namjeravate napraviti?
- Ne, jer u tom slučaju danas ne bismo sjedili ovdje. On je bio siguran da ćemo nakon povratka iz Londona mama i ja otići s njim u naš stan na Sveticama.

Je li istina da vas je na zagrebačkom aerodromu dočekao Miroslav Tuđman?
- Jest, ali samo zato što se s nama vraćala i njegova kći. Tata mu je rekao da nas odveze do stana, no ja sam ponovno počela vikati i zahtijevala da mene i mamu prebaci u hotel Dubrovnik. No, kad smo došli do hotela, i otac je izišao s nama: mi smo potrčale, kako bismo prije njega došle do recepcije i zatražile zasebnu sobu. Recepcionar, koji nas je poznavao otprije, mislio je da se šalim sve dok mu nisam šapnula: "Radi se o životu i smrti". Čovjeka sam, valjda, zbunila i bez daljnjih pitanja samo mi je pružio ključ. Mama i ja dobile smo sobu na prvom katu, a otac na posljednjem.

Jeste li ijednog trena pomislili da možda griješite?
- Nisam imala izbora. Mama je bila slomljena, a ja sam si u Wimbledonu čvrsto obećala da više nikada neću dopustiti ocu da digne ruku na nas. To popodne u hotelu bilo je najdulje u mom životu: do dva poslije ponoći, dok nisu stigli sestre i braća u pratnji maminog rođaka, nas dvije smo sjedile zagrljene na krevetu u sobi, strepeći hoće li nam otac zakucati na vrata. Ništa nismo jele. Ni riječ nismo progovorile, u strahu da otac ne stoji pred vratima i čuje o čemu razgovaramo. Iz hotela smo se usred noći iskrale doslovce na prstima. Neprestano smo se osvrtale jer smo ga vidjele kako oko ponoći ulazi u obližnji kafić, pa smo se bojale da nas ne presretne. Sljedeća tri tjedna provele smo se u stanu naših prijatelja u Zagrebu, ne izlazeći gotovo ni u šetnju.

Zašto ste izabrali bijeg baš u Ameriku?
- Stjecajem okolnosti, uz pomoć prijatelja iz Amerike, uspjeli smo dobiti vize za mamu i nas petero djece. No, moram istaknuti da sam nam u ta tri tjedna pokušala osigurati zaštitu od oca. Prva osoba kojoj sam se obratila bio je predsjednik Franjo Tuđman. Smatrala sam da ako mi najmoćniji čovjek u državi, kojeg sam osobno poznavala i s njim igrala tenis, ne pomogne - neće nitko. No, njegova tajnica nije me htjela spojiti s njim. Kako gospodin Tuđman nije odgovarao na moje pozive, zaključila sam da moramo otići u inozemstvo. Do tada mi odlazak izvan Hrvatske nije bio ni nakraj pameti.

Što su na odluku da pobjegnete u Ameriku rekli roditelji vaše mame?
- Nisu mogli reći ništa jer nisu ni znali za naš plan. Iz straha da tata ipak ne otkrije gdje smo, mama ih nije nazvala sve do dolaska u New York. Gotovo mjesec dana nisu znali jesmo li živi ili mrtvi. Sad mi je jasno da smo im tim činom oduzeli barem deset godina života. U međuvremenu su i mediji počeli pisati o mojem tajanstvenom nestanku jer se nisam pojavila na Federation Cupu u Bolu.

Kako je izgledala vaša evakuacija na zagrebački aerodrom i je li vas itko pokušao zaustaviti?
- Na avion su nas ispratila šestorica snažnih momaka koje nam je za pratnju dodijelio prijatelj u čijem smo stanu boravili u Zagrebu. Dovezli smo se u dva auta, aerodrom je bio pun ljudi, a mi smo svi gledali u pod kako nas netko ne bi prepoznao. No, mene su svejedno prepoznavali, a neki su me i zaustavljali da me pitaju zašto nisam na Bolu.

Što su vam u brzini sestre spakirale za uspomenu iz doma u Makarskoj?
- Samo petnaestak fotoalbuma s našim slikama, koji su nam danas najveća dragocjenost. Kad smo se ukrcavali u avion za Frankfurt, nas šestero imali smo jednu moju sportsku torbu, još iz Wimbledona, i dva mala kovčega.

O čemu ste razmišljali tijekom leta?
- Da smo najsretniji ljudi na svijetu. Iako smo odlazili u nepoznato, jer osim mene i Ane, nitko od njih nikada prije nije ni bio u Americi, znali smo da nam gore ne može biti. Ništa se nije dalo usporediti s terorom koji smo svaki dan proživljavali u kući. Ni tada u avionu, i nijednom u ovih osam godina, nitko od nas šestero nije zažalio što smo otišli. Istina je da nam trenutačno ne cvjetaju ruže, nemamo čak ni automobil, što je ovdje prijeko potrebno, no barem se ne moramo skrivati i gledati mamino krvavo lice. A ja više ne moram strahovati da ću dobiti batine ni za što.

Tko vas je dočekao u New Yorku?
- Nekolicina ljudi s kojima sam se zbližila dok sam igrala na US Openu. No, nitko od njih nije iz teniskog svijeta. U New Yorku smo ostali tri prekrasna tjedna. Smjestili smo se u dvosobni apartman hotela Lowes na Manhattanu i svaki smo trenutak provodili zajedno. Razgledavali smo grad, kupovali sitnice i odjeću, pričali smo, smijali se. Prvo jutro u New Yorku, Ana, Ivana i ja probudile smo se prije ostalih i otišle na kroasane u obližnju kafeteriju. Poslije smo mami i braći doručak donijele u krevet.

Jeste li i financijski bili zbrinuti?
- Za finale Wimbledona u parovima dobila sam ček na dvadeset tisuća dolara i s tim smo novcem došli u Ameriku. Premda su moji roditelji u Makarskoj imali dućan i restoran, novcem je upravljao otac: on je, naravno, stopirao sve naše kreditne kartice i zatvorio račun tako da nisam mogla doći ni do svog novca. Nemam pojma koliko je bilo na računu jer je njime od prvog dana upravljao isključivo tata.

Na web-stranici Wimbledona od 5. srpnja 1999. piše da ste u karijeri do tada zaradili 412 785 dolara.
- Ne znam je li to točno. Znam samo da si nikad od novca koji sam zaradila nisam uspjela ništa kupiti. Novac za sladoled davao mi je tata, a u kino ionako nisam smjela ići. Poslije sam dobivala novac od sponzora (File i reketa Prince), a posljednje tri godine uzdržava nas moj odvjetnik. On pokriva naše kompletne životne troškove.

Je li apartman u kojem stanujete u Bradentonu vaš?
- Naravno. Zar mislite da bi me tvrtka s kojom se sudim držala u svom stanu?! Imam vlasnički list, a kao vlasnica stana mogu se koristiti teretanom i teniskim terenima koji se nalaze u sklopu Akademije IMG-a, tako da ovdje svakodnevno treniram s braćom. Ovo je jedna od najbolje čuvanih četvrti: naselje je ograđeno zidinama i na ulazu u njega je rampa s čuvarom.

Što biste učinili da vam otac pozvoni na vratima, ili vas dočeka na izlasku s treninga?
- Ne bih to voljela doživjeti ni u snu. Smjesta bih pozvala policiju jer sumnjam da bi došao u miru.

Je li vas u proteklih osam godina ikad nazvao, ili vam poslao pismo?
- Ne samo da nije zvao mene, već se nikad nije zanimao ni za drugu djecu. Sve ove godine od njega smo, umjesto čestitki i lijepih želja, za rođendane i blagdane primali samo prijetnje. Mi smo njega nazvali prije četiri godine, za njegov 61. rođendan.

Zašto?
- Bila je to moja ideja. Teško je to objasniti i ne znam može li netko tko nije prošao isto što i ja razumjeti moju potrebu da od osobe koja vas je tako mučila ipak čujete: "Oprosti". U trenutku kad sam ga nazvala, meni je to jako trebalo, da se izvučem iz krize u koju sam zapala, da mogu nastaviti dalje. I sada mi to treba da umirim svoju dušu. No, moj otac u tom razgovoru nije pokazao ni trunke žaljenja, nikakve osjećaje. Ja sam bila tako uzbuđena da su mi drhtale ruke dok sam okretala njegov broj telefona i jedva sam prozborila svoje ime. A on je samo rekao: "Ej, ćeri, di si?" Kao da smo dan ranije pričali, kao da se ništa nije dogodilo. Ubrzo me počeo vrijeđati i govoriti mi kako sam na dnu, a u Hrvatskoj sam bila kraljica. Podrugljivo me pitao što jedemo, u kojem se autu vozimo... Razgovor je završio njegovim prijetnjama - što me čeka kad se vratim u Hrvatsku. Sa sestrama i braćom pričao je nekoliko minuta. S mamom ne. Ona nam nikad nije rekla da ga ne zovemo, ali sama ga ne želi ni čuti ni vidjeti.

Kada ste se posljednji put čuli?
- Lani. Četiri godine zaredom zvali smo ga za rođendan. Ove nismo jer smo čuli da je ljudima lagao kako sam ga molila za oprost i pomoć.

Jesu li vaši roditelji još u braku?
- Prije tri godine taj je brak raskinut zbog odvojenog života. Mama je papire za razvod predala još dok smo bili u Zagrebu, no do danas njihova zajednička imovina nije raspodijeljena. Premda su sve što imamo u Hrvatskoj - kuću u Makarskoj i stan u Zagrebu - zaradili zajedno.

Fizički se niste mnogo promijenili, čak imate i istu frizuru?
- Obožavam dugu kosu i ni za što je ne bih ošišala. Možda izvana doista izgledam isto, ali iznutra sam se veoma promijenila. Oduvijek sam bila zrelija od svojih vršnjaka, no ponekad se osjećam poput starice koja je cijeli život nosila teško breme na leđima. Ne sjećam se ni da sam proživjela pubertet. Nisam imala vremena za tinejdžerske suze, za promjene raspoloženja, za mladenačke bubice. Moj mi je otac ukrao mnoge lijepe godine.

Što danas osjećate prema ocu?
- Grubo je čuti kad dijete kaže da mu je svejedno je li mu roditelj živ ili mrtav, ali upravo tako osjećam. Možda ću i zaplakati kad taj dan dođe, no neće mi nedostajati. I nikada mu neću moći oprostiti.

Što mu najviše zamjerate?
- Što ne želi priznati da je bio loš otac i muž. Kad smo prvi put nakon našeg odlaska u Ameriku pričali telefonom, pitala sam ga: "Zašto smo sve ovo morali trpjeti?". A on je rekao da je tako trebalo biti. Nije. Roditelji svojoj djeci trebaju pružiti sigurnost, ljubav, utočište, nježnost i razumijevanje, a ne uništiti im život. Najviše me boli što od njega nikada neću čuti da mu je žao. On to jednostavno ne osjeća.


U idućem broju Glorije nastavak priče o Mirjani Lučić: Moj život u Americi

AaronJoyB
Jun 8th, 2006, 07:19 AM
Please someone can translate it?

bello
Jun 8th, 2006, 07:35 AM
Im very interested to know what this says!!!

bello
Jun 8th, 2006, 07:53 AM
I so love fairytale comeback stories...wouold love to see Mirjana back on the courts and pull a Capriati style comeback! I'd feel all warm and fuzzy!

Martian Willow
Jun 8th, 2006, 08:26 AM
Mirjana looks hot. :eek:

:)

kfh_9118
Jun 8th, 2006, 08:31 AM
We need a translator

Sharapova's_Boy
Jun 8th, 2006, 08:36 AM
Mirjana :hearts:

Gowza
Jun 8th, 2006, 08:37 AM
perhaps just someone to give us the jist of what is said in it. that's one hella long article, i would never translate that whole thing.

AaronJoyB
Jun 8th, 2006, 08:49 AM
http://glpret.inet.hr/index.php

THE MAGAZINE IN pdf with GREATTTTTTT PICS!

then click on Broj 596 020-047!

AjdeNate!
Jun 8th, 2006, 08:50 AM
:hearts: She looks amazing!

roxi
Jun 8th, 2006, 09:18 AM
This is just to long for translate!!! But it's shocking!!! I've cried after reading this!!!!

MistyGrey
Jun 8th, 2006, 09:24 AM
You've cried because......?

Dont translate, but please give us a short summary.

jmd
Jun 8th, 2006, 11:46 AM
someone?

AaronJoyB
Jun 9th, 2006, 07:31 AM
Can anyone make a brief summary translation?
Thanks!

kfh_9118
Jun 9th, 2006, 08:06 AM
does the article mention that Mirjana will come back?

RaDiCaLgIrL♥FG
Jun 9th, 2006, 11:43 PM
I miss her,I haven't seen her match since 99 Wimby! :eek:
Translate pls!

xcrtbckhnd
Jun 9th, 2006, 11:46 PM
Not sure what the article says, but I did read recently that Mirjana is essentially stuck in some ongoing battle with IMG, but trains regularly and wants a comeback. Her financial picture is extremely bleak which prevents her from traveling to tournaments. She is definitely practicing and in pictures, she looked great. The article talked about her weight gain and weight loss. I'm sorry, but I can't remember the source, but I think it was some NYC based tabloid-esque sports newspaper.

xcrtbckhnd
Jun 9th, 2006, 11:52 PM
And by the way, I miss Mirjana soooooo much!!! Such a hard-hitting talent, she really could have had a better career. Hopefully a comeback can happen for her.

zut16
Jun 10th, 2006, 01:43 AM
You've cried because......?

Dont translate, but please give us a short summary.

Yeah. Can someone just give us a short summary? Thanks!

new-york
Jun 10th, 2006, 01:47 AM
Jer bilo joj je samo četrnaest godina kad je osvojila juniorski US Open, a u paru s Martinom Hingis 1998. pobijedila je na Australian Openu. Iste godine s Maheshom Bhupathijem igrala je u finalu mješovitih parova u Wimbledonu, a pozornost u svjetskom tenisu posljednji je put privukla 1999. igrajući u polufinalu Wimbledona, kada je izgubila od slavne Steffi Graf.

I think i understand some lines. :lol:

WhatTheDeuce
Jun 10th, 2006, 02:29 AM
I wanna know what it all means :crying2:

Ravsieg
Jun 10th, 2006, 03:51 AM
This is just to long for translate!!! But it's shocking!!! I've cried after reading this!!!!


This makes me want to understand it more. :eek:

robert6061
Jun 10th, 2006, 04:31 AM
Mirjana is the biggest under achiever in tennis during the past 15 years. It is an absolute tragedy that her career did not develop after the major strides she made in 1997.She has been through so much as a result of the appalling behaviour of her father.
I'm asolutely desparate to read this article, particularly after Roxi's comment that she cried after reading it.If someone could do the honours and translate it a large number of members including myself would be really grateful.

WhatTheDeuce
Jun 10th, 2006, 05:39 AM
Someone please translate some of it at least. :sad: :awww:

MistyGrey
Jun 10th, 2006, 08:19 AM
This is just to long for translate!!! But it's shocking!!! I've cried after reading this!!!!

I probably shouldnt be, but right now I am a little mad at you ! shouldnt be hard to write 5-6 lines!

WhatTheDeuce
Jun 10th, 2006, 06:03 PM
This is just to long for translate!!! But it's shocking!!! I've cried after reading this!!!!
Come on. :ras:

Eddie
Jun 10th, 2006, 07:06 PM
That is one disturbing article.:sad:

WhatTheDeuce
Jun 10th, 2006, 07:09 PM
That is one disturbing article.:sad:
How did you read it?

Eddie
Jun 10th, 2006, 07:17 PM
I understand the language.
Basically she and her mother were beaten up so badly by her father that she just couldnt take it anymore and in order to save their lives they escaped to USA. She has no money and that is the only reason why she doesn't compete anymore even though she spends 4 hours a day practicing.

WhatTheDeuce
Jun 10th, 2006, 07:19 PM
I understand the language.
Basically she and her mother were beaten up so badly by her father that she just couldnt take it anymore and in order to save their lives they escaped to USA. She has no money and that is the only reason why she doesn't compete anymore even though she spends 4 hours a day practicing.
Does it mention anything about her finding a sponsor to help her out? Cause I know she said she wanted to come back so badly. Here's a TV interview with Mirjana in case anyone hasnt seen it:

http://www.tbo.com/sports/wfla/2006/0511lucic.htm

Eddie
Jun 10th, 2006, 07:32 PM
Nobody wants to sponsor her because of her lawsuit with IMG.

AaronJoyB
Jun 11th, 2006, 08:07 AM
Now English version in the first post too!

turt
Jun 11th, 2006, 09:50 AM
OMG that made me cry :sad:

zut16
Jun 11th, 2006, 10:46 AM
This is terrible...... I'm lost for words....:sad:

I hope she'll still try to continue to get back to playing tennis. Don't give up Mirjana!

AaronJoyB
Jun 11th, 2006, 10:58 AM
This is terrible...... I'm lost for words....:sad:

I hope she'll still try to continue to get back to playing tennis. Don't give up Mirjana!

She will never give up!
Be sure about it:wavey:

hdfb
Jun 11th, 2006, 11:01 AM
Um. Worst tennis father. Beating your five year old daughter when she lost to a girl five whole years older than her at practice is just....... I don't know, the English Language probably doesn't have a string of words to fathom that atrocity. It's just sick. Really really sick.

So Disrespectful
Jun 11th, 2006, 12:18 PM
The last article was very similar. I already knew Mirjana had a hard life and I suggest to any of her fans to read the older article as well. That father is a cold hearted fool, beating your own family is unforgiveable and I don't understand how anyone could bring themselves to do such a thing.

He ruined her career and the most important part of her life.

I really do hope she can come back :sad:

Williams-forever
Jun 11th, 2006, 01:50 PM
Such a sad and unbelievable story...This dad should be caught up in prison for the rest of his life...actually i don't understand why he isn't in prison already :rolleyes:
I only wonder one thing: How can Mirjana live in such a rich and luxury place as the pictures show...After all, she keeps saying she has no money... :confused:

Martian Willow
Jun 11th, 2006, 01:58 PM
It says its owned by IMG and they're in the process of kicking her out, I think.

Williams-forever
Jun 11th, 2006, 02:20 PM
It says its owned by IMG and they're in the process of kicking her out, I think.

Ok...that makes a bit more sense...wonder where she's gonna live if she will be kicked out...

Ravsieg
Jun 11th, 2006, 07:03 PM
Oh man.. there are no emoticons that can express this.

tennismaster8820
Jun 11th, 2006, 07:45 PM
Mirjana, hold on! Come back please!

AaronJoyB
Jun 13th, 2006, 03:23 PM
She will come back because Lord will give always a second chance!

WhatTheDeuce
Jun 13th, 2006, 03:56 PM
Thanks for the translation.

Mirjana, my heart goes out to you. Please find a way back, I miss seeing you play sooooo much. :sad:

Kai
Jun 13th, 2006, 11:18 PM
ich habe zwar nicht alles verstanden aber das was ich verstanden habe war schrecklich !!! trotzdem hoffe ich das sie es zurück schafft !!!

bello
Jun 14th, 2006, 08:26 AM
If she wants to have a successful career she better hurry up and find a way to get back on tour cos years are passing!!

Martian Willow
Jun 16th, 2006, 01:17 PM
Any chance of part two? :D

Martian Willow
Jun 16th, 2006, 01:18 PM
Unless its a monthly magazine? :scratch:

AaronJoyB
Jun 16th, 2006, 01:28 PM
I will give u as soon as i have it

Sharapova's_Boy
Jun 16th, 2006, 01:58 PM
TODAY WHAT DO YOU FEEL TOWARDS YOUR FATHER?

-its hursh to say this,but when a kid sais that it doesn't matter if the parent is dead or alive, but that is how i feel,maybe i will cry when that day comes,but i wont miss him,and I will NEVER FORGIVE HIM...

:sad:

AaronJoyB
Jun 16th, 2006, 05:31 PM
EKSKLUZIVNO: MIRJANA LUČIĆ

Spremna sam za novi početak

Tenisačica koja je prije osam godina s majkom, sestrama i braćom napustila Hrvatsku bježeci od očevog zlostavljanja, otkriva detalje svog života na Floridi te najavljuje borbu za sponzore i povratak tenisu


Napisala Dolores Tolić
Snimio Saša Burić Copyright Gloria

Dramatična ispovijest Mirjane Lučić, objavljena u prošlom broju Glorije, potresla je mnoge, čak i Mirjanine prijatelje u Hrvatskoj koji su vjerovali da znaju sve o njezinom bijegu prije osam godina s majkom, sestrama i braćom u Ameriku. Jer, 24-godišnja tenisačica kojoj su mnogi, nakon osvajanja juniorskog US Opena, pobjede na Australian Openu i finala u mješovitom paru na Wimbledonu, predviđali sjajnu tenisku budućnost, u ekskluzivnom intervjuu za Gloriju otkrila je dosad nepoznate detalje koji su je nagnali da sa 17 godina pobjegne od oca koji ju je zlostavljao te da od njega zaštiti cijelu svoju obitelj. Otvorivši dušu, priznala je da i danas pamti prve šamare koje je dobila od oca kad joj je bilo samo pet i pol godina, nakon što je na treningu izgubila meč od pet godina starije igračice, kao i to da joj se još pred očima, kao ružan film, vrte prizori kako njezina majka dobiva batine jer je čašu vode stavila tamo gdje ocu nije odgovaralo, a progovorila je i o očevoj okrutnosti zbog koje je njezina majka izgubila najprije dijete, a potom i lijevo oko.
No, s druge strane, bilo je lijepo vidjeti Mikicu - kako su svi odmila zvali Mirjanu Lučić, tenisko čudo koje su potkraj devedesetih proglašavali najperspektivnijom tenisačicom svijeta - nasmijanu i zadovoljnu u svojem novom domu u Bradentonu, gradiću na Floridi, gdje je pronašla spas, mir i nadu u bolji život. Nakon osam izbjegličkih godina njezina majka Anđelka, starija sestra Ana (28), mlađa Ivana (22) te braća Miro (20) i Ivan (18) mogu reći da se više ne boje nikoga i ničega te da su sasvim zadovoljni u svojih osamdesetak četvornih metara životnog prostora na drugom katu bijele vile u sklopu Akademije IMG, koji je Mirjana dobila 1998. od svojeg tadašnjeg zastupnika, međunarodne menadžerske tvrtke IMG.

- No, nije odmah bilo tako. Prvih godinu dana živjeli smo u strahu jer su nam neprestano stizale poruke: "Ubit ćemo vas ako se vratite u Hrvatsku" i "Znamo gdje ste" - prisjeća se Mirjana Lučić. - Prva tri tjedna u Americi živjeli smo u hotelu u New Yorku, a zatim smo se preselili u Bradenton. Za taj sam se gradić odlučila zbog teniske akademije, jer sam poznavala njezine vlasnike, ali devet mjeseci prije useljenja u ovaj stan živjeli smo u sigurnoj kući, sat vremena vožnje udaljenoj od Bradentona. Tako su nam, naime, preporučili IMG-ovi odvjetnici. Moram priznati da nam u to vrijeme nije bilo ništa lakše ni manje traumatično. Moju adresu i broj telefona nisu znali ni moji tadašnji treneri, a na treninge su me pratila dvojica osobnih čuvara, dok su dvojica ostajala uz moju obitelj. Kad sam nastupala na US Openu, pratili su me njujorški policajci. Kuća je bila lijepa i velika. Koliko se sjećam, imala je najmanje četiri sobe, ali svi smo spavali u jednoj. Tako smo se osjećali sigurnije. Prvih mjesec dana nismo spavali noću nego danju, a kad bi se smračilo, uključili bismo televizor i do zore gledali španjolske filmove, zahvaljujući kojima danas svi tečno govorimo španjolski jezik. Ni u dvorište nismo smjeli bez pratnje. Ali, unatoč stalnoj paski, i dalje smo se bojali da nas otac ne pronađe i nasilu odvede kući u Makarsku. Smjela nas je posjećivati jedino učiteljica koja je podučavala Ivanu, Ivana i Miru, tada još osmoškolce.


U ljeto 1999. Mirjana je s obitelji napustila sigurnu kuću i preselila se u stan u kojem su danas. Željela je da joj braća žive u normalnom okružju, a kako joj je novac trebao za školovanje Ivane, Ivana i Mire, više si nije mogla priuštiti da osobne čuvare plaća desetak tisuća dolara mjesečno. Mirjana je veoma ponosna što je uspjela odškolovati svoju mlađu sestru i braću te što danas imaju svoj kruh u rukama. Jedino se ona, zbog tenisa, nije mogla dalje školovati.
U to vrijeme još je bila u top-formi i vjerovala je da ju očekuje vrhunska teniska karijera. Snove o uspjehu podgrijavalo je i finale Wimbledona, na kojemu je, istina, izgubila od Steffi Graf, no bio je to ipak sjajan rezultat, koji je donio i financijsku dobit. Osim toga, Mikica se i zaljubila. U teniskom kampu u koji se doselila upoznala je Carlosa, mladog tenisača iz Venezuele. Bio je njezin tip - visok, crnokos, njezina prva ljubav, mladić s kojim se prvi put poljubila. Oboje su bili stranci i privikavali se na Ameriku te ih je sve to zbližilo. Carlos je bio veoma drag, veseo, rado viđen u njezinu domu, strpljivo je slušao kad bi Mirjana, ili netko od njezinih, pričali što im se dogodilo, ali ta mladenačka zanesenost trajala je samo nekoliko mjeseci. Carlos je otišao iz kampa, a Mirjana je nastavila marljivo trenirati dva puta na dan.

No, ma koliko se trudila, sve je u jednom trenutku krenulo nizbrdo: 2000. joj je istekao ugovor s glavnim sponzorom, Filom, nije ostvarila nijedan zapažen rezultat, počela je mijenjati trenere... Nakon što ju je u Wimbledonu porazila Steffi Graf, raskinula je suradnju s Joeom Giulianom, pa je neko vrijeme trenirala s Davidom Aymerom. Zatim je angažirala i Gorana Prpića, a 2003. za Roland Garros i Wimbledon pripremao ju je Mario Tudor, trener Gorana Ivaniševića. Nadala se da će netko od njih u njoj opet pronaći "ono nešto" što je odjednom izgubila, ali to se nije dogodilo.
- Zbog krize u koju sam upala, a da toga nisam bila svjesna, u nekoliko sam se mjeseci udebljala dvadesetak kilograma. Bila je to zakašnjela reakcija na sve kroz što sam prošla kod kuće, iako sam mjesecima odlazila psihijatru. Više mi ni Mex, pas kojeg sam kupila za prvi Badnjak u Americi i koji je bio naš najbolji lijek protiv depresije, nije bio dovoljna utjeha. Budući da ne pijem, ne pušim, ne kockam se i ne tulumarim, hrana je postala moj ispušni ventil. Kilogrami su se nagomilali, počeli su mi se podsmjehivati i kolege, a tako dalje jednostavno nije moglo ići. Na staru kilažu vratila sam se brzo, bez ikakvih dijeta, kad sam prestala u sebe gurati dvostruke hamburgere i razne slastice. Liniju sam uspjela dotjerati u red, ali ne i svoju igru - govori Mirjana, dodajući da je sve to poremetilo i njezine odnose s trenerima u Akademiji, u koje ionako nije imala povjerenja, a ni novi je nisu uspijevali vratiti onamo gdje je vjerovala da joj je mjesto.

- A pokopane su bile i sve moje nade da opet zaigram u Hrvatskoj. Naime, od 2000. pokušavala sam se vratiti u Fed Cup reprezentaciju - nastavlja Mikica otkrivati bolne uspomene. - Moja sestra Ana, koja se brine o mojoj karijeri, u više je navrata razgovarala sa Slavenom Leticom, tadašnjim predsjednikom Hrvatskog teniskog saveza, ali neuspješno, a njegov nasljednik, Radimir Čačić, nije se nijednom javio na poruke ostavljene sekretarici. Ali najviše me povrijedio Suad Rizvanbegović. Nismo se čuli osam godina, a on i dalje zabada nos u moj život i priča kako će mene i moju obitelj IMG uskoro izbaciti iz stana u kojem živimo. Prva, i dosad jedina, prilika da dođem u Hrvatsku ukazala mi se 2004., kad me Antun Plenković, tadašnji direktor Ladies Opena, pozvao na Bol. Obećao mi je osiguranje za mene i moju obitelj, plaćeni smještaj, čak je rekao da će po nas poslati privatni avion, no dva tjedna prije početka turnira prestao se javljati na telefon. Kasnije sam doznala da mu je pokrovitelj bio jedan bogati Hercegovac pa sam zaključila da iza Plenkovićeva nejavljanja stoji moj otac.

Susret s rođakom

Ni ostalim članovima obitelji nije bilo jednostavno prihvatiti novi život u Americi. Posebno Mirjaninoj majci Anđelki, koju je, zajedno s još četvero djece, maloljetna kći praktično uzela za ruku i odvela na drugi kontinent.
- Sreća moje djece bila mi je najvažnija i zato se nisam bojala učiniti tako drastičan korak - objašnjava 48-godišnja Anđelka Lučić. - Vrijedilo je zbog toga ostaviti i posao, i prijatelje i rodbinu. Istina, svaki dan tugujem što ne mogu vidjeti roditelje jer su već stari i bolesni. Nedostaju mi i nekadašnji prijatelji, kavice na makarskoj rivi... Ovdje je sve drukčije. Ljudi su nekako nepovjerljivi i ne posjećuju se često, a i odnosi su drukčiji: ako se netko slučajno oklizne u vašoj kući, može vas tužiti zbog toga i sigurno ćete mu morati platiti odštetu. No mi smo ionako okrenuti jedni drugima i najvažnije nam je da smo zajedno. A moja su se djeca vrlo brzo osamostalila, jer im ni u čemu nisam mogla pomoći, osim da sam uz njih. Kako nisam znala ni riječi engleskog, nisam mogla ići u trgovinu po namirnice, liječniku, u školu na razgovore s profesorima. Sve su morali sami. Danas Ivana i Ana vode brigu o kući, a moj je posao kuhanje, iako me djeca i u tome rado zamijene. Ivana odlično peče kolače, Mirjana je majstorica za palačinke, a dečki znaju kuhati sve riblje specijalitete. Miro bi čak volio otvoriti vlastiti restoran.
U proteklih osam godina nitko od njih nije bio u Hrvatskoj, niti im je itko iz Hrvatske došao u posjet. S bakom Ivom, majčinom majkom, sreli su se prije nekoliko godina u Munchenu i proveli su s njom cijeli tjedan. Djed je, kaže Mikica, bio prestar za tako naporno putovanje.

- Majčini roditelji žive u Ljubuškom, tristotinjak metara od tatine obitelji. Možete zamisliti kako im je sve ove godine?! Dovoljno je što moraju proći pokraj ljudi koji su djelomično krivi za sve ovo što se s nama desilo. Djed po ocu umro je dok sam bila mala, a baka nam nikada nije kupila ni igračku. Ni ona, ni bilo tko od Lučića, nijednom nas nije nazvao ni pitao kako smo, treba li nam što. Samo jednom, i to sasvim slučajno, za vrijeme US Opena 2003., srela sam bratića Milana Lučića . Doslovce sam naletjela na njega ispred tribina. Pozvao nas je na ručak. Ja nisam mogla otići jer sam imala trening, ali su poziv prihvatile Ana i Ivana. Tijekom ručka nijednom nisu spomenuli mog oca, niti išta od onog što se dogodilo. O Milanu smo kasnije još jednom čitali u novinama, kad je otkrivena njegova veza sa Severinom. Snimka njihova seksualnog odnosa kružila je i među Hrvatima u Americi, no nitko je od nas nije pogledao. Ipak nam je on rođak! A i ne zanima me što dvoje ljudi rade u spavaćoj sobi - kaže Mirjana te dodaje kako se s prijateljima iz Makarske čuje telefonom, ali i na to pazi jer su impulsi veoma skupi. Na žalost, telefonom su joj javili da joj je 1999., nakon polufinala Wimbledona, otac sve stvari, zajedno s trofejima, pobacao na ulicu. Za odjeću joj je bilo svejedno, ali molila je susjede da joj negdje sklone pokale i medalje. Uzet će ih kad prvi put dođe u Makarsku.

(Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Glorije)

AaronJoyB
Jun 16th, 2006, 05:39 PM
http://www.gloria.com.hr/site/mainpages/slike/2006/597/lucic2.jpg

http://www.gloria.com.hr/site/mainpages/slike/2006/597/lucic.jpg

SM
Jun 16th, 2006, 05:43 PM
are they recent pics?

shes looking gorgeous

AaronJoyB
Jun 16th, 2006, 05:45 PM
very recents pics

AaronJoyB
Jun 16th, 2006, 05:57 PM
more pic are on the pdf edition of the magazine here is the link:

http://glpret.inet.hr/index.php

then click to

Broj 597 Stranice 026-051

Joana
Jun 16th, 2006, 06:16 PM
EKSKLUZIVNO: MIRJANA LUČIĆ

Spremna sam za novi početak

Tenisačica koja je prije osam godina s majkom, sestrama i braćom napustila Hrvatsku bježeci od očevog zlostavljanja, otkriva detalje svog života na Floridi te najavljuje borbu za sponzore i povratak tenisu


Napisala Dolores Tolić
Snimio Saša Burić Copyright Gloria

Dramatična ispovijest Mirjane Lučić, objavljena u prošlom broju Glorije, potresla je mnoge, čak i Mirjanine prijatelje u Hrvatskoj koji su vjerovali da znaju sve o njezinom bijegu prije osam godina s majkom, sestrama i braćom u Ameriku. Jer, 24-godišnja tenisačica kojoj su mnogi, nakon osvajanja juniorskog US Opena, pobjede na Australian Openu i finala u mješovitom paru na Wimbledonu, predviđali sjajnu tenisku budućnost, u ekskluzivnom intervjuu za Gloriju otkrila je dosad nepoznate detalje koji su je nagnali da sa 17 godina pobjegne od oca koji ju je zlostavljao te da od njega zaštiti cijelu svoju obitelj. Otvorivši dušu, priznala je da i danas pamti prve šamare koje je dobila od oca kad joj je bilo samo pet i pol godina, nakon što je na treningu izgubila meč od pet godina starije igračice, kao i to da joj se još pred očima, kao ružan film, vrte prizori kako njezina majka dobiva batine jer je čašu vode stavila tamo gdje ocu nije odgovaralo, a progovorila je i o očevoj okrutnosti zbog koje je njezina majka izgubila najprije dijete, a potom i lijevo oko.
No, s druge strane, bilo je lijepo vidjeti Mikicu - kako su svi odmila zvali Mirjanu Lučić, tenisko čudo koje su potkraj devedesetih proglašavali najperspektivnijom tenisačicom svijeta - nasmijanu i zadovoljnu u svojem novom domu u Bradentonu, gradiću na Floridi, gdje je pronašla spas, mir i nadu u bolji život. Nakon osam izbjegličkih godina njezina majka Anđelka, starija sestra Ana (28), mlađa Ivana (22) te braća Miro (20) i Ivan (18) mogu reći da se više ne boje nikoga i ničega te da su sasvim zadovoljni u svojih osamdesetak četvornih metara životnog prostora na drugom katu bijele vile u sklopu Akademije IMG, koji je Mirjana dobila 1998. od svojeg tadašnjeg zastupnika, međunarodne menadžerske tvrtke IMG.

- No, nije odmah bilo tako. Prvih godinu dana živjeli smo u strahu jer su nam neprestano stizale poruke: "Ubit ćemo vas ako se vratite u Hrvatsku" i "Znamo gdje ste" - prisjeća se Mirjana Lučić. - Prva tri tjedna u Americi živjeli smo u hotelu u New Yorku, a zatim smo se preselili u Bradenton. Za taj sam se gradić odlučila zbog teniske akademije, jer sam poznavala njezine vlasnike, ali devet mjeseci prije useljenja u ovaj stan živjeli smo u sigurnoj kući, sat vremena vožnje udaljenoj od Bradentona. Tako su nam, naime, preporučili IMG-ovi odvjetnici. Moram priznati da nam u to vrijeme nije bilo ništa lakše ni manje traumatično. Moju adresu i broj telefona nisu znali ni moji tadašnji treneri, a na treninge su me pratila dvojica osobnih čuvara, dok su dvojica ostajala uz moju obitelj. Kad sam nastupala na US Openu, pratili su me njujorški policajci. Kuća je bila lijepa i velika. Koliko se sjećam, imala je najmanje četiri sobe, ali svi smo spavali u jednoj. Tako smo se osjećali sigurnije. Prvih mjesec dana nismo spavali noću nego danju, a kad bi se smračilo, uključili bismo televizor i do zore gledali španjolske filmove, zahvaljujući kojima danas svi tečno govorimo španjolski jezik. Ni u dvorište nismo smjeli bez pratnje. Ali, unatoč stalnoj paski, i dalje smo se bojali da nas otac ne pronađe i nasilu odvede kući u Makarsku. Smjela nas je posjećivati jedino učiteljica koja je podučavala Ivanu, Ivana i Miru, tada još osmoškolce.


U ljeto 1999. Mirjana je s obitelji napustila sigurnu kuću i preselila se u stan u kojem su danas. Željela je da joj braća žive u normalnom okružju, a kako joj je novac trebao za školovanje Ivane, Ivana i Mire, više si nije mogla priuštiti da osobne čuvare plaća desetak tisuća dolara mjesečno. Mirjana je veoma ponosna što je uspjela odškolovati svoju mlađu sestru i braću te što danas imaju svoj kruh u rukama. Jedino se ona, zbog tenisa, nije mogla dalje školovati.
U to vrijeme još je bila u top-formi i vjerovala je da ju očekuje vrhunska teniska karijera. Snove o uspjehu podgrijavalo je i finale Wimbledona, na kojemu je, istina, izgubila od Steffi Graf, no bio je to ipak sjajan rezultat, koji je donio i financijsku dobit. Osim toga, Mikica se i zaljubila. U teniskom kampu u koji se doselila upoznala je Carlosa, mladog tenisača iz Venezuele. Bio je njezin tip - visok, crnokos, njezina prva ljubav, mladić s kojim se prvi put poljubila. Oboje su bili stranci i privikavali se na Ameriku te ih je sve to zbližilo. Carlos je bio veoma drag, veseo, rado viđen u njezinu domu, strpljivo je slušao kad bi Mirjana, ili netko od njezinih, pričali što im se dogodilo, ali ta mladenačka zanesenost trajala je samo nekoliko mjeseci. Carlos je otišao iz kampa, a Mirjana je nastavila marljivo trenirati dva puta na dan.

No, ma koliko se trudila, sve je u jednom trenutku krenulo nizbrdo: 2000. joj je istekao ugovor s glavnim sponzorom, Filom, nije ostvarila nijedan zapažen rezultat, počela je mijenjati trenere... Nakon što ju je u Wimbledonu porazila Steffi Graf, raskinula je suradnju s Joeom Giulianom, pa je neko vrijeme trenirala s Davidom Aymerom. Zatim je angažirala i Gorana Prpića, a 2003. za Roland Garros i Wimbledon pripremao ju je Mario Tudor, trener Gorana Ivaniševića. Nadala se da će netko od njih u njoj opet pronaći "ono nešto" što je odjednom izgubila, ali to se nije dogodilo.
- Zbog krize u koju sam upala, a da toga nisam bila svjesna, u nekoliko sam se mjeseci udebljala dvadesetak kilograma. Bila je to zakašnjela reakcija na sve kroz što sam prošla kod kuće, iako sam mjesecima odlazila psihijatru. Više mi ni Mex, pas kojeg sam kupila za prvi Badnjak u Americi i koji je bio naš najbolji lijek protiv depresije, nije bio dovoljna utjeha. Budući da ne pijem, ne pušim, ne kockam se i ne tulumarim, hrana je postala moj ispušni ventil. Kilogrami su se nagomilali, počeli su mi se podsmjehivati i kolege, a tako dalje jednostavno nije moglo ići. Na staru kilažu vratila sam se brzo, bez ikakvih dijeta, kad sam prestala u sebe gurati dvostruke hamburgere i razne slastice. Liniju sam uspjela dotjerati u red, ali ne i svoju igru - govori Mirjana, dodajući da je sve to poremetilo i njezine odnose s trenerima u Akademiji, u koje ionako nije imala povjerenja, a ni novi je nisu uspijevali vratiti onamo gdje je vjerovala da joj je mjesto.

- A pokopane su bile i sve moje nade da opet zaigram u Hrvatskoj. Naime, od 2000. pokušavala sam se vratiti u Fed Cup reprezentaciju - nastavlja Mikica otkrivati bolne uspomene. - Moja sestra Ana, koja se brine o mojoj karijeri, u više je navrata razgovarala sa Slavenom Leticom, tadašnjim predsjednikom Hrvatskog teniskog saveza, ali neuspješno, a njegov nasljednik, Radimir Čačić, nije se nijednom javio na poruke ostavljene sekretarici. Ali najviše me povrijedio Suad Rizvanbegović. Nismo se čuli osam godina, a on i dalje zabada nos u moj život i priča kako će mene i moju obitelj IMG uskoro izbaciti iz stana u kojem živimo. Prva, i dosad jedina, prilika da dođem u Hrvatsku ukazala mi se 2004., kad me Antun Plenković, tadašnji direktor Ladies Opena, pozvao na Bol. Obećao mi je osiguranje za mene i moju obitelj, plaćeni smještaj, čak je rekao da će po nas poslati privatni avion, no dva tjedna prije početka turnira prestao se javljati na telefon. Kasnije sam doznala da mu je pokrovitelj bio jedan bogati Hercegovac pa sam zaključila da iza Plenkovićeva nejavljanja stoji moj otac.

Susret s rođakom

Ni ostalim članovima obitelji nije bilo jednostavno prihvatiti novi život u Americi. Posebno Mirjaninoj majci Anđelki, koju je, zajedno s još četvero djece, maloljetna kći praktično uzela za ruku i odvela na drugi kontinent.
- Sreća moje djece bila mi je najvažnija i zato se nisam bojala učiniti tako drastičan korak - objašnjava 48-godišnja Anđelka Lučić. - Vrijedilo je zbog toga ostaviti i posao, i prijatelje i rodbinu. Istina, svaki dan tugujem što ne mogu vidjeti roditelje jer su već stari i bolesni. Nedostaju mi i nekadašnji prijatelji, kavice na makarskoj rivi... Ovdje je sve drukčije. Ljudi su nekako nepovjerljivi i ne posjećuju se često, a i odnosi su drukčiji: ako se netko slučajno oklizne u vašoj kući, može vas tužiti zbog toga i sigurno ćete mu morati platiti odštetu. No mi smo ionako okrenuti jedni drugima i najvažnije nam je da smo zajedno. A moja su se djeca vrlo brzo osamostalila, jer im ni u čemu nisam mogla pomoći, osim da sam uz njih. Kako nisam znala ni riječi engleskog, nisam mogla ići u trgovinu po namirnice, liječniku, u školu na razgovore s profesorima. Sve su morali sami. Danas Ivana i Ana vode brigu o kući, a moj je posao kuhanje, iako me djeca i u tome rado zamijene. Ivana odlično peče kolače, Mirjana je majstorica za palačinke, a dečki znaju kuhati sve riblje specijalitete. Miro bi čak volio otvoriti vlastiti restoran.
U proteklih osam godina nitko od njih nije bio u Hrvatskoj, niti im je itko iz Hrvatske došao u posjet. S bakom Ivom, majčinom majkom, sreli su se prije nekoliko godina u Munchenu i proveli su s njom cijeli tjedan. Djed je, kaže Mikica, bio prestar za tako naporno putovanje.

- Majčini roditelji žive u Ljubuškom, tristotinjak metara od tatine obitelji. Možete zamisliti kako im je sve ove godine?! Dovoljno je što moraju proći pokraj ljudi koji su djelomično krivi za sve ovo što se s nama desilo. Djed po ocu umro je dok sam bila mala, a baka nam nikada nije kupila ni igračku. Ni ona, ni bilo tko od Lučića, nijednom nas nije nazvao ni pitao kako smo, treba li nam što. Samo jednom, i to sasvim slučajno, za vrijeme US Opena 2003., srela sam bratića Milana Lučića . Doslovce sam naletjela na njega ispred tribina. Pozvao nas je na ručak. Ja nisam mogla otići jer sam imala trening, ali su poziv prihvatile Ana i Ivana. Tijekom ručka nijednom nisu spomenuli mog oca, niti išta od onog što se dogodilo. O Milanu smo kasnije još jednom čitali u novinama, kad je otkrivena njegova veza sa Severinom. Snimka njihova seksualnog odnosa kružila je i među Hrvatima u Americi, no nitko je od nas nije pogledao. Ipak nam je on rođak! A i ne zanima me što dvoje ljudi rade u spavaćoj sobi - kaže Mirjana te dodaje kako se s prijateljima iz Makarske čuje telefonom, ali i na to pazi jer su impulsi veoma skupi. Na žalost, telefonom su joj javili da joj je 1999., nakon polufinala Wimbledona, otac sve stvari, zajedno s trofejima, pobacao na ulicu. Za odjeću joj je bilo svejedno, ali molila je susjede da joj negdje sklone pokale i medalje. Uzet će ih kad prvi put dođe u Makarsku.

(Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Glorije)


I'll translate the most important parts.

It says they now live a peaceful and happy life and are not scared of anyone. They live in a big house, but it's not all theirs, only the 2nd floor, about 80 square meters.
"But it wasn't always like that. We spent the entire first year in USA living in fear because we kept getting messages like "We will kill you as soon as you get back to Croatia" and "We know where you are". We stayed at a hotel in NY the first three weeks, and then we moved to Brandenton. We choose to move there because of the tennis academy, as I know the owners. Before we moved in to this appartment we lived 9 months in a safe hous, about an hour of drive away from Brandenton. That's what the IMG laywers recommended. But it wasn't any easier or less traumatic for us. Not even my coaches knew my address and telephone number, two bodyguards followed me when I practised, while two other stayed at home with my family. When I played at the US Open, the police officers were always near me. The house was big and beautiful and it had at least 4 rooms, but we only used one and we all slept there. It made us feel safer that way. The first month we slept during the day and as soon as it got dark we were awake and spent the whole night watching Spanish movies on TV and thanks to that we all speak excellent Spanish. We could not even go to the yard without bodyguards following us. But in spite of all that we were afraid that the father would find us and take us back to Croatia by force. The only one who could visit us was the teacher who gave classes to my younger sister and brothers, who were still at the elementary school at that time."

In the summer of 1999 they moved from the safe house. They couldn't afford bodyguards anymore because they needed money for education of her younger siblings.
Mirjana was still in top form at the time, she played semis (the text says final, but it's wrong) of Wimbledon which she lost to Steffi Graf, but it was a great result to her and it brought her significant financial gain. At the tennis academy she met Carlos, a Venezuelan player, and fell in love with him. It was her first love, he was the one to give her her first kiss. They were very happy for a while, but after a few months he left Brandenton.
But things got worse after a while. In 2000 her contract with Fila expired and she didn't get a new one. Her results were bad, she kept changing coaches.
"I was in a crisis and I wasn't even awarw of that. As a result of that I gained over 20 kilos in just a few months. It was a reaction to all that happened months ago. Not even my dog Mex was enough of a comfort. I don't drink, smoke, gamble or go to parties, so food became the way to vent my frustration. I kept gaining weight, other players started making fun of me and I realized it couldn't go on much longer. I went back to my old weight soon, without any diets. I simply stopped stuffing myself with double-hamburgers and sweets. I managed to get my weight back, but not my game. All that worsened my relations with the coaches at the Academy, which I did not trust in the first place, and the new coaches could not het my back to where I felt I belonged."

She says she also tried to get back on the Croatian Fed Cup team, but the tennis federation did not answer her phone calls. In 2004 she wanted to play at the WTA tournament in Bol, Croatia, but the tournament director stopped answering the phone 2 weeks before the start of the tournament. She feels her father had something to do with it.

Then her mother talks about how difficult it was for all of them to adjust to the American way of life.

In the end Mirjana says that she found out that her father threw all of her personal belongings away when they escaped. She asked her neighbours to collect all her medals and tropheys, and she will take them when she comes back to Croatia some day.

Mark Spruce
Jun 16th, 2006, 06:51 PM
Please find a way Mirjana I miss you allot